Smještena na najpitomojem dijelu Hrvatskog primorja,na ušću potoka Dubračine u Jadransko more a prema kopnu zaštićena brežuljcima Obla i Drenin,koji su bili pošumljeni i postupno se spuštaju prema moru,štitieći je od jakih sjevernih vjetrova.Zbog povoljnih strujanja zraka i položaja na sudaru morskog zraka i zraka s obližnjeg gorja,postaje idealnim mjestom za liječenje dišnih organa te je već 1895. osnovana preteča današnje Thalassotherapije.
Njezina mediteranska blaga klima i čisto more stvorili su od Crikvenice izuzetno lječilišno odmaralište koje je dobro posjećeno i ljeti i zimi. Ljeta su ovdje izuzetno duga sa velikim brojem sunčanih sati, a prirodni ambijent, plaže u sjeni borova, odlična sveukupna turistička ponuda čine Crikvenicu malim rajem na Zemlji koji će od Vašeg odmora stvoriti ljetnu avanturu koje čete se dugo sjećati.
Crikvenička obala nudi mnoštvo zanimljivih sadržaja pa su ovdje dobrodošli i ljubitelji aktivnog odmora, ali i svi oni koji traže opušten i tih odmor. Jednako atraktivno je i crikveničko zaleđe i Vinodolska dolina u kojima možete istraživati prirodu, uputiti se na izlete i upoznatii običaje i tradiciju ovog hrvatskog povijesnog kraja.
Crikvenica Riviera - "Discover, enjoy, repeat"
Povijest grada
Brončanodobni mačevi, koplja, sjekire i nakit pronađeni su na više mjesta na prostoru Grada Crikvenice. U predjelima koje još nije zahvatila urbanizacija često se nailazi na prapovijesne grobove, tumuluse. Lociran je i čitav niz prapovijesnih naseobina, iz brončanog i s početka željeznog doba, koje su bile opasane kamenim zidom, a nalaze se mahom na vrhovima brijegova koji okružuju naš Grad.
Na ušću rječice Dubračine, koje je još u antičko doba bilo plovno do današnjeg nogometnog igrališta, već na početku nove ere postojalo je naselje Ad Turres. To je bilo jedno od ključnih mjesta na rimskoj cesti iz Italije za Dalmaciju. Ova postaja za izmenu konja sadržavala je i vojnu posadu, koja je osiguravala putni pravac između obale i susjedne udoline, Vallis vineariae, Vinodola. Jedno vrijeme ovdje je postojala i značajna lokalna radionica s pećima za izradu predmeta od gline.Tijekom jednog dužeg mirnog razdoblja, bez ratova, bogati rimljani gradili su svoje vile i gospodarske objekte u dobro zaštićenim morskim uvalama, o čemu svjedoče arheološki ostaci u Selcu i Jadranovu u uvali Lokvišća.
Seoba Vizigota nakon 400. godine natjerala je lokalno stanovništvo da zašititu potraži na vrhovima brda. Tako je stanovništvo Ad Turresa našlo utočište unutar zidova prapovijesne gradine Kotor (Kod tor). U 8. stoljeću ove predjele naseljavaju Hrvati i u Vinodolu organiziraju svoju Župu koja se sastojala od slobodnih općina. U novu domovinu donose i svoju duhovnu i materijalnu kulturu, o čijim dosezima svjedoče izuzetni primjerci nakita i osobne opreme pronađeni u starohrvatskoj nekropoli Stranče-Gorica nedaleko od Crikvenice. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom i ribarstvom, a od domicilnog rimskog stanovništva preuzeli su vještinu uzgoja vinove loze. I sâm latinski naziv plodne udoline, Vallis vinearia preveli su u hrvatski Vinodol.
Prestanak ratnih pustošenja omogućio je ponovno naseljavanje priobalja. Na lijevoj strani ušća rječice Dubračine sagrađena je mala crkvica posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Uz nju, knez Nikola IV Frankopan podiže 1412. godine veliku zgradu i daruje ju crkvenom redu pavlina. Ta je samostanska zgrada označila početak stvranja Crikvenice, pa kneza Nikolu Frankopana možemo smatrati njenim utemeljiteljem, a Blažena Djevica Marija se smatra njenom zaštitnicom. Sačuvana darovnica, koju je Nikola IV Frankopan izdao u Modrušu 14. kolovoza 1412. ujedno je i najstariji pisani spomen imena Crikvenice, te je ovaj datum u novije vrijeme proglašen Danom Grada Crikvenice. Povijest priobalnih naselja koja čine Grad Crikvenicu, Selca, Crikvenice, Dramlja i Jadranova, povezana je i uvjetovana razvojem susjedne plodne udoline Vinodol i njenih utvrđenih srednjevjekovnih gradova, Drivenika, Grižana i Bribira. Tijekom srednjeg vijeka svaki od tih gradova imao je svoju luku u priobalju, uz koju su nicala i ribarska naselja. Razvio se osebujan način gradnje kamenih kuća, sa svodovima i malenim dvorištima ograđenim visokim kamenim zidovima. Između susjednih zidova vijugale su uske uličice, kale, u kojima je bilo tek toliko mjesta da se dvije osobe mimoiđu. I danas se još ponegdje mogu pronaći sačuvani tragovi rada spretnih primorskih zidara i klesara koji su zahvaljujući svojim vješinama najčešće zarađivali kruh daleko od svoga doma.
Stoljeća austrijske i mađarske vlasti ostavila su i danas vidljiv "mitteleuropski" trag, kojeg osobito zamjećujemo na hotelskoj arhitekturi. U tom duhu građen je prvi crikvenički hotel Nadvojvotkinje Clotilde (dansa ljekarna Jadran), a osobito je izražen na hotelu "Therapia", prvom velikom crikveničkom hotelu sagrađenom 1895. godine, koji je u prvo vrijeme nosio naziv Hotel Nadvojvode Josipa. Iz sezone u sezonu, Crikvenicu su posjećivale okrunjene glave, filmske zvijezde, ali i mnogobrojni ostali smrtnici. Mnogi od njih su, kroz kontakte i prijateljstva s domaćim stanovništvom, ovdje ostavljali dio sebe, a sa sobom odnosili jedan mali dio Crikvenice. Zato se brojni i danas uzastopno po trideseti ili četrdeseti put vraćaju da bi ovdje proveli odmor.
Uz Crikvenicu su vezana mnoga poznata imena.
Knez Nikola IV Frankopan, ban Hrvatske i Dalmacije, dao je sagraditi zgradu pavlinskog samostana i obnoviti crkvu Uznesenja BD Marije (1412.).
Paulus Riedl, pavlinski umjetnik ukrasio je oltare župne crkve Uznesenja BD Marije (1776.)
Majstor Tomaš, graditelj brojnih crkvica u Vinodolu i na Krku rođen je krajem 15. st. na Kotoru.
Juraj Julije Klović, najveći svjetski sitnoslikar krenuo je na put svjetske slave iz pavlinskog samostana u Crikvenici, gdje je stjecao prva znanja (rođen 1498.).
S.Höfler i Koloman Rimanozy, austro-ugarski arhitekti projektiraju hotele "Therapia" i "Miramare" te ladanjske vile i parkove (1895.-1905.).
Stjepan Rovešnjak, arhitekt, projektant velikog broja crikveničkih vila, hotela i obiteljskih kuća početkom 20. st.
Vladimir Nazor, hrvatski književnik, tijekom svojih deset crikveničkih godina napisao je neka od svojih najpoznatijih djela; njemu u spomen podstavljen je spomenik u obliku cvijeta u parku hotela "Kaštel" nekadašnjeg Dječjeg doma u kojem je Nazor bio upravitelj u razdoblju 1920.-1931.
Ivan Kostrenčić, bibliotekar, utemeljitelj Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, rođen u Crikvenici 1844. godine.
Zvonko Car, kipar, učenik velikog Ivana Meštrovića, ostavio je mnogobrojne skulpture diljem Županije primorsko-goranske, a medijski je najpoznatija Djevojka s galebom, simbol Opatije.
Ivan Lončarić-Papić, samouki slikar, književnik i kroničar iz Selca (1870.-1964.).
Radmila Matejčić, povjesničar umjetnosti i arheolog, dala je trajan doprinos hrvatskoj arheologiji otkrićem i istraživanjem starohrvatske nekropole Stranče-Gorica nadomak Crikvenice.
Vinko Antić, publicist, književnik i povjesničar, svojem je rodnom Selcu ostavio bogatu arhivsku zbirku.
Hajrudin Kujundžić, akademski slikar, osnivač i voditelj galerije "Toč" u Selcu.